Fotelja

Nikola Vranjkovic

Malo srece puno suza,
tek k"o zar u mraku sinem.
Moja sreca nije raskopcana bluza
da je slozim na fotelju kad je skinem.
Srce kamen tajnu cuva,
kamen prah dok postane.
Vode mutne vetar razduzdano duva
zalijes ga ono suvo ostane.

Prazne reci mnogo snova,
a od snova teske zore.
Urbanizam mladih sokolova,
mrtve munje traze nove dobrotvore.
Neki dani nekad lice,
a poneki malo vise.
Nova krv, a sto put ispricane price
svoju proslost bi da isperu pre kise.

Učitavanje...