San O Mostaru tekst
Ramiz Selak
Nekad mi zamirise rijeka
usijan kamen i zrela blatina
onda se sjetim skolskih dana
ljubavi prve i prvih batina
Jer u nas je sve drugacije
kafa se pece, a hljeb se kuha
na taj hljeb mladost mirise
vazno je bilo imati kruha
Ref.
u doci ljubavi
dok zivot nije rek’o kraj
da udahnem ti zrak
za onaj zadnji izdisaj
Tad mi oprosti, strasni grijeh
sto cu bez tebe stariti
tijelo nek stoji bilo gdje
dusu cu umostariti
K rijeka svoje obale
zivot me kruni, dio po dio
mijenjas se i ti stari moj
al’ ja te pamtim kakav si bio
U nas je sve drugacije
volimo jako, volimo dugo
tu ljubav ne razumije
kom’ nije dusu, grijao jugo
Ref.