Prasina
Petar Brkljacic
I za istim stolom sjedim
a oko nas je hladno, ledeno
ova tisina pod kozu ti udje
ne osjecam srce, k´o da je tudje
A ako ja sam covjek sto srecu ti kvari
ujutro cu samo pospremiti stvari
i bez nade krenuti na put
ucim da volim te uzalud
Ref.
prasinu s kaputa me stresi
nemoj biti ljuta, to se desi
i boljima, a kako nece nama
a gdje nece nama
Sad, u sitan prah me rukom smrvi
izgubio sam te, bez kapi krvi
krvi, koja tece mi kroz vene
bez krvi prolivene
sve je bezbojno
slozeno i cisto, uredno
kuhinja blista, krevet je slozen
tisinu mozes rezati nozem
A ako ja sam covjek, sto srecu ti kvari
ujutro cu samo pospremiti stvari
i bez nade, krenuti na put
ucim, da volim te uzalud
Ref 2x
tekst dodat
