Korčulanski Blues
Orion
Moj crveni kišobran zima otvara
i vadi moj crni kaput iz ormara,
sve ceste prekriva magla trulog daha
da putnicima vrijeme usporava.
Tu sam, sama sam, sjedim na prozoru
Nebo ljubi Pelješac, more viče na obzoru.
Refren:
Nema te, pa ja mislim na tebe,
da izgleda kao da si tu.
Stare krovove bura je pojela
sad ih kiša opija,
al’ oni jadni plaču za mene,
al znam da ti me ne vidiš.
Mutne lokve preskaču ljudi po gradu,
i pognutih glava si govore u bradu,
ma tu i tamo neki se pogledi ukradu,
Al’ uglavnom svatko ode na svoju stranu.
Iznad našeg grada u malom kutu neba
Razvija se oblak taman i gorak.
Tamo nasred kanala oluja tiho ustaje,
mutna i teška ubrzava svoj korak.
Refren:
Ma još nema te, pa ja mislim na tebe,
da izgleda kao da si tu.
Stare krovove bura je pojela
sad ih kiša opija,
Al’ oni jadni plaču za mene,
a znam da ti me ne vidiš.
