Ptica tekst
Mile I Putnici
Promolio sam glavu kroz prozor,
bio je ljep i suncan dan.
Iznad mene siroki obzor,
dolje natrpana stanica.
Promolio sam glavu kroz prozor
umoran od nicega,
gled'o ljude kako zure na pos'o
dok se ja gore zajebavam.
Azivot se pruzao predamnom
ko beskrajna livada,
gdje mekana trava na spavanje zove
i ljeskare djevice polugole.
Promolio sam glavu kroz prozor
kad sam osjetio nesto na celu,
sto mi curi lagano k' nosu,
ima boju cudnu, bjelu.
Tek sam shvatio tad
da mi je ptica u letu ostavila trag
po cijelome tjelu
i posprican ko pijan sobo-slikar
sam gledao dugo u pernato dupe.
Pokakan ja shvatio sam
da je covjek truplo u rukama sudbe.
Moj zivot je vrebao predamnom
iza svakog uspjeha
i to sa maljem u ruci
da me sto brze spusti, cisto iz kaprica.
