Pismo tekst
Milan Bukilic
Gdje si sad heroju moj,
Dali me vidis, ili cujes?
Od tebe mi e ostao samo oprostajno pismo u kojem pise
Sine moj sam svoju sudbinu kujes.
Ne grijesi gdje sam ja grijesio,
Put me zove moram bogu poci.
Ne zamjeri mi samo budi dovoljno hrabar!
I ti ces jednog dana meni doci.
To pismo citam svakog dana,
Ne uspjevam cijelo tuga me sprijeci.
Procitacu ga kada budem dovoljno hrabar,
Do tada citam samo prvih par rijeci
Koje glase ovako...
Budi dobar k'o sto si uvjek bio,
Nemoj da si istu gresku ko ja ucinio,
Cuvaj majku i malog brata,
Zauvjek ce te voljeti tvoj tata!
Zivot sine kratko traje,
Ponekad u najljepsim godinama odjednom staje,
Ja sam zivot svoj stavio na dva broja,
Kuglica ne upade tu to je sudbina moja.
U tom pismu pise da vrijeme tugu brise,
Ali nikad nece tugu u srcu mom,
Najvise me boli cinjenica,
Da nikas vise necu biti u zagrljaju tvom!
Bicu dobar kao sto si rekao,
Nikad ruzno misljenje o meni nisi stekao,
Cuvam ih i zivot bih za njih dao,
Kako mi nedostajes samo kad bi znao!
Otisao si na put bez ijedne rijeci,
Suza mi u oku jer se pozdravili nismo
Ostala su samo sjecanja,
Bol, slike i oprostajno pismo!
