37
Marija Terezija
Ujutro kada zakasnim na 38-mu,
Ja se nadam da cu stici na 37
Da cu izbjeci guzvu, one cudne poglede
Onu cudnu rulju, koja ne treba dvoglede
Vozila je u smjeru, linijom Trogir -- Split
Prevozila ucenike, to nije mit
U njoj vidim likove, geekove i frikove
I svu sortu ljudi, sa sto cudi
I u mraku je prepoznam, po onom svom znaku
Po ona dva broja, njena digitalna kroja
U Solinskoj vidim noc, znam da ce doc
Mislim o domu, kako cu lec poc
37, kad u njoj putujem
37, kad u njoj ludujem
37, kad u njoj tugujem
37, bus za sva vremena
U istom kaficu, uvijek sjede kondukteri
Ispijaju kavu cekaju svoj voz
Proklinju zlu sudbinu, svoj izmisljeni Oz
I onda udju u bus, zatvore zadnja vrata
Ali dodje neki znanac, koji zna mu brata
On sav sretan kaze, to je bivsi demokrata
Ali barem nema onih, kontrolora u zutom
Sta cekaju ka lesinari, na onom mjestu krutom
Mjestu gdje stoje, zadnja dvoja vrata busa
I vicu svima dajte karte, poljubi me usrid anusa
Ima li spasa za Split neznam nisam Demokrit
Ja sam pasivan, i nisan agresivan
Jer tudji problemi, nisu moji problemi
No kada ostanem sam ko ce meni pomoci
Ovaj svijet u hladnoci srece koja ga svakom mece
