Brojevi Racuna tekst
Letu Stuke
Ovih dana sav u znoju spavas.
Migrena te budi, ona hrce, ah, ljudi.
U mraku pijes „ksanaks“, sta ces danas,
mislis li na nas? O, ne.
Ovih dana, Vrhovni sud ti sudi.
Nista od toga, pa ti si prvi do Boga.
Diktiras, urednik pise, klise,
bice kise, opet migrena.
Ovih dana raskol u stranci za naslovnicu.
Loziona za naivnu rulju. Burek, sir u ulju,
meso na zaru, iza zatvorenih vrata:
„Nece, hoce, hoce, nece biti rata.“
Refren (dva puta):
Mi smo maticni brojevi, brojevi racuna,
poluprazni kontejneri, iscupane klupe.
Nas nema i nikad nas nije ni bilo,
samo ti se snilo.
Ovih dana odluka je pala u prvom krugu,
izglasana od budala. Hvala? Ni hvala.
Povjerenje? Prosperitet? Postenje?
Pojest cemo drago kamenje s nakita vasih zena, kceri, kurtizana.
Ovih dana gladni, bijesni jedni na druge,
na sebe zbog vas, zbog tebe, zbog svih poltrona,
kurtona, mediokriteta, mi smo supak svijeta.
Nikad vise devedeseta – devedeset peta.
Konopac je spreman, savit ce se grana – ovih dana.
Refren (dva puta):
Mi smo maticni brojevi, brojevi racuna,
poluprazni kontejneri, iscupane klupe.
Nas nema i nikad nas nije ni bilo,
samo ti se snilo.
A vi ste obicna bagra s koca i konopca.
Da nije bilo rata ne bi imali za graha.
Hranite ekstreme da zaustave vrijeme,
da i djeca budu sluge mrznje, gluposti i straha.
Ova zemlja je kulisa za predstavu lazi,
teatar apsurda za pokisle zabe.
Dok muhe nas jedu u prvom su redu
svi oni sto karte dobivaju dzabe.
Mi smo maticni brojevi, brojevi racuna,
poluprazni kontejneri, iscupane klupe.
Nas nema i nikad nas nije ni bilo,
samo ti se snilo…
