Halo Duso tekst

Jelena Kostic

Svaki put kada se poklope kazaljke,
tad moje misli pozure k tebi,
daleko miljama u onaj mali stan,
otok u svemiru gdje pripadam tebi.

Halo duso, to sam ja, trebas mi ko nedjelja,
da se dusa odmori od tudjih usana.
Halo duso, krivi broj, kazes a znas da sam tvoj,
kad on zaspi zovi me, bar potajno voli me.

Udjem u prazan stan, kome da ljubav dam,
mijenjam adrese ko kosulje stare,
okrecem poznat broj, jos sam pod kozom tvoj,
ali ne pomaze...

Iz adresara sam te vec izbrisala,
al jos mi dodje da te nazovem.
Jos si u venama i nezamjenjiva,
na kraju sve je doslo na tvoje...

Učitavanje...