Linija Nadanja tekst
Jadranka Barjaktarovic
Nekad osjetim da ne marim
za svaki bol, koji nosim
I hodam tad, ulicom stradanja
na dlanu mi losa, linija nadanja
I pitam se gdje je sreca zaspala
s' kojeg puta ja sam lose skrenula...
Oduvjek su prokleti,
svi oni koji znaju voljeti
na drugoj strani uvjek ostanu
sto nisu htjeli, ipak postanu
Ma oduvjek su prokleti
svi oni koji nisu zalili
sve da daju i sami ostanu
I s' bolom uvjek osvanu...
Izgubljena, u moru pitanja
i umorna sam od mnogih skitanja
A dan, po dan i tako godina
samoca grijeh je za one kao ja
I pitam se gdje je sreca zaspala
sa kojeg puta ja sam lose skrenula...
Oduvjek su prokleti,
svi oni koji znaju voljeti
na drugoj strani uvjek ostanu
sto nisu htjeli, ipak postanu
Ma oduvjek su prokleti
svi oni koji nisu zalili
sve da daju i sami ostanu
I s' bolom uvjek osvanu...
