Emina
Divanhana
Sinoc kad se vracah iz topla hamama
prodjoh pokraj basce staroga imama
kad tamo u basci, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajase Emina
Ja joj nazvah Selam
jes' tako mi dina
nesce ni da cuje ni lijepa Emina
vec u srebren ibrik zahvatila vode
pa niz bascu djule zaljevati ode
S grana vjetar duhnu
pa niz pleci puste
rasplete joj one pletenice guste
zamirisa kosa ko zumbuli plavi
a meni se krenu bururet u glavi
Zamal' ne posrnuh, mojega mi dina
al' meni ne dodje lijepa Emina
samo me je jednom pogledala mrko
niti haje alcak sto za njome crkoh
Asik, ajsa, jabasa
konja jase subasa
Asik, ajsa, jabasa
konja jase subasa
Po basci se sece, a plecima krece
ni hodzin mi zapis vise pomoc nece
ja kakva je pusta, moga mi imana
stid je ne bi bilo da je kod Sultana
Umro stari pjesnik, umrla Emina
ostala je pusta basca od jasmina
salomljen je Ibrik, uvelo je cvijece
pjesma o Emini nikad umrijet' nece.
