Kockar tekst
Zvonko Spisic
U jednom gradu, zaboravih mu ime
to, medjutim, nije bitna stvar
u svijetu cvijeca i svijeca i tisine
zivi Pilko, sad vec jako star
Za njega pocne kada nekom drugom svrsi
njegov zivot, to je svijeca sjaj
nad svakom rakom opklada u dusi
da li vrijedi zivot kao taj
I bas kad pred njim
bila je dilema
da li kraj zivota znaci njegov spas
iz vijenca bijelih, jos svjezih krizantema
javi mu se njegov unutarnji glas
Samo ti radi, samo ti radi
bit' ce bolje, kopaj kao crv
ali i stedi, jer ako ne stedis
kraj ce ti biti isto tako crn
I zapnu Pilko i tegli triput vise
cijele dane kopa kao krt
il' przi sunce il' pljuste duge kise
svaki grob je uzoran k'o vrt
Iz dana u dan on ima vise para
trosi malo, postao je skrt
posteno radi i nikoga ne vara
al' jedva ceka svaku novu smrt
Kad, evo, nova pred njim je dilema
sada ima pare, ali gdje je strast
jer od zivota jos uvijek nista nema
kad se jednog dana opet javi glas
Dobro je, Pilko, ne kukaj vise
jer, evo, cas je kucnuo tvoj
sakupi pare, idi, i igraj
i glas mu sapnu onaj pravi broj
I opet Pilko poslusa sudbinu
da poantu svom zivotu da
vec istog dana se nadje u kazinu
vrlo otmjen, elegantan, to se zna
Oh, to je zivot, sve tamne toalete
kakav pogreb, kad se skupe svi
ma kakvo groblje, tu pare same lete
Pilko zmirne i stavi sve na tri
Sad nema natrag jer vrti se ruleta
kuglica vec plese fatalni svoj ples
i shvati Pilko u dimu cigareta
da se rusi zemlja sad na njegov lijes
Smiri se, Pilko, smiri se, Pilko
vjeruj sudbini, vjeruj sudbini
pogledaj, trica, pogledaj, trica, gle
ali, ipak, ne
Prokleto trinaest, prokleto trinaest
Pilko, ti gubis
tu kad se gubi, gubi se sve
U jednom gradu, zaboravih mu ime
ali to za pjesmu nije bitna stvar
u svijetu cvijeca i svijeca i tisine
zivi Pilko, sad vec jako, jako star