Vojvodino Moja tekst
Zvonko Bogdan
Otiso sam mlad, da negledam tugu
da sacuvam neku, uspomenu bar
na crkvena zvona, molitve i jutra
sto pripadam tebi, od neba je dar
Ja se zovem Stipa i zivim daleko
mislio sam da cu zaboravit sve
sad mi je 60 i jos koja vise
pa se plasim da cu umrit bez tebe
Ref.
Vojvodino moja, prasnjava i tija
vesela i tuzna, blatnjava i pusta
sva svitanja tvoja i zalascu sunca
kad pomislim na te, suse mi se usta
Eh ravnico moja, ko ti dade ime
od kada postojis ne zna ni sam Bog
zamutise ljudi i vodu i njive
i pticije knjizdo i volovski rog
A kastele stare,dvorce i salase
porusise neki, ne kazase ime
ragrabise gradju kao vuci stado
ne znam ko ih posla da to uniste
Ref. 2x
1,136 pregleda
- tekst dodat
