Dome Moj tekst
Zdenka Vuckovic
Dome moj, dome moj
opet sam ovdje, na pragu tvom
Mnoge godine su prosle
i mome lutanju je kraj
sad pust je dom bez majke
on stoji trosan, tako sam
Na zidovima starim
jos davno ispisana rijec
o proslosti mi prica
o radosnim danima
Opet sve su zive slike
pred sobom vidim divne sne
sto slikala ih masta
sto sanjat´ samo mladost zna
I polja puna cvijeca
do kraja saren suncan sat
gdje provela sam sretna
bezbrizne dane
Jos malo pricaj, dome moj
pricaj bajku davno nestaloga sna
reci zasto vec je proslo doba to
zasto tako tuzna istina je ta
Ref.
mojeg stari drug
ti si dao davnim radostima car
mojoj mladosti si ispjevao stih
mom srcu uvijek drag
Znam, sve je samo proslost
jer, vratit´ ne mogu se sni
i niceg vise nema
niceg, samo vjerno stojis ti
i dragi stari zidovi sto nijemo sapucu
onu istu pricu, o davnim danima
Ref.
< moj, dome moj
opet sam ovdje
kao nekada, kao nekada
