Obecan Grad tekst
Tereza Kesovija
Mijenjat cemo zemlje, gradove i ljude,
izmislit cu za te jedan novi svijet.
Poci cemo nekud, mijenjat cemo sve,
nitko da ne sazna gdje.
Bit ces moje jutro, dan i smiraj dana,
budit ce te sunce kao prvi cvijet,
ovaj ludi zivot, ovaj grubi svijet,
nikad nek' ne sazna gdje.
Ja cu naci obecan mir,
jedan kutak suncan i tih,
to ce biti zivot kakav zelis ti.
Ima negdje sunca za nas
negdje ceka obecan grad
u tom kraju vjecno zivjet cemo tad.
Kutak koji trazimo mi,
gdje i bure potraze mir,
zivjet ce od vatre sto u nama bdi.
Sve sto sada cuvas u snu,
ti ponesi na ovaj put,
ako snove uzmu - ja cu biti tu.
Bit ces moje jutro, dan i smiraj dana,
budit ce te sunce kao prvi cvijet,
ovaj ludi zivot i ovaj grubi svijet,
nitko da ne sazna gdje.
Spalit cemo sobe, mostove i pisma,
ono so nas veze za taj stari svijet,
iz tjeskobe noci, poci bilo gdje,
ljubav gdje ce biti sve.
Ja cu naci obecan mir,
jedan kutak suncan i tih,
to ce biti zivot kakav zelis ti.
Ima negdje sunca za nas
negdje ceka obecan grad
u tom kraju vjecno zivjet cemo tad.
Kutak koji trazimo mi,
gdje i bure potraze mir,
zivjet ce od vatre sto u nama bdi.
Sve sto sada cuvas u snu,
ti ponesi na ovaj put,
ako snove uzmu - ja cu biti tu.
