Prosjak

Sinovi Manjace

Zastao je prosjak ispred tuđih dvora
Da odmori dušu, a žuriti ne mora,
Tako pogled baci i u jednom trenu,
On ulgeda siromah, tad voljenu ženu.

Ref.
Reče da je poznaje, ona da je greška,
Sirotinjo moja i Bogu si teška,
Bješe jedna ljubav za sva vremena,
Voljeli se prosjak i bogata žena.

On zatraži milosti sumornoga lica,
Prođe pored njega kao kraljica,
Tad mu suza kanu, stopi se u krilu,
Voleo je nekad tu kraljicu milu.

Ref.

Ove duše krenu nepoznatom smjeru,
Al' ne gubi nadu, al' ne gubi vjeru,
Možda jednog dana, sunce će da sine
Ne može se pobjeći od sudbine.

Ref.

Učitavanje...