Vrijeme Je, Draga, Vrijeme Je tekst
Rade Serbedzija
Vrijeme je da se kaze
vrijeme je da se mora
vrijeme se u meni slaze
k´o raspuknula kora
Vrijeme se olujno vije
vrijeme me, napokon, treba
uspinju se kletve
do ovog tmurnog neba
Da li sam dovoljno znao
za tebe rijeci prave
a sve sam, cini se , dao
sve, od snova i od jave
Vrijeme se u meni mnozi
moji slavni trenuci
vrijeme se upija u kozi
vrijeme su nebeski zvuci
Vrijeme je, draga, vrijeme je
I ne pitaj me zasto
i ne pitaj me kako
bilo je neke srece
al´, bio je i pak´o
Znam, trebalo bi reci
al´ srce bi da suti
vrijeme su nasi
ugasli minuti
Sve, sto smo dali
sto jos zavjetno se moli
krade nam mladost
ubija do boli
I, kako da se nadam
i, sto da se kaze
ovo vrijeme krade
ovo vrijeme laze
Vremena ta, vremena ta
Potamnjeli kipovi od bronce i mjeda
ulice razdrte od zute kise
Svuda oko nas mrak i bijeda
ni sto smo voljeli, ne voli se vise
A, kad svijetlo mine, u okrilju noci
bit cemo skupa, mrak i tama
ti ces mi prici, ti ces mi doci
na vrhovima prstiju, tiha i sama
Dragana moja, moja dragana
dragana moja, moja dragana
