Novcic Zavrtim I Pisma tekst
Predrag Lasica
Novcic zavrtim opet padne na pismo
Pero mi tesko , papir samo zagrebe
Reci odneo vetar, ono sto bi
„ne smem reci“
Da ne mogu bez tebe
Kao selo u kom zive samo kuce
kao rjeke sto postaju bare
Ja postajem lud i pijem sve vise
A ne znam gde mi sve to..stane
Ljubav pomeri brdo, i uplasi ptice
Kada srce bije kao armije nase
Sta je za mene biti hrabar
Pred zenom koja me sluzi ..
ja razbijam case
Godine tocim kao dobro vino
dok starim kao drvo u parku
Vreme su slike
sto pred ocima lete
dok nam se grci u stomaku
LJUBAV MOJA NIJE
TO STO SAM NOCAS PJAN
LJUBAV JE TO
STO SAM NOCAS SAM
LJUBAV CUDNO ZVUCI PJANOM
NJEGOVOM SVETU ZACARANOM
KADA NE ZNAM
GDE CU SA SOBOM
LJUBAV JE KAO MORE STO BESNO PENI
KAO PSETO VERNO ZENI
NISAM BIO VALJAN, NISAM
NISAM SEBI DOBAR , SEBI SAMO STETIM
DA LI IJEDNA ME JE VOLJELA NE MOGU DA SE SETIM
Bacim paru harmonikasu
Njemu oko sja , meni dusa skapa
Meni srce ovoliko
kao avlija staroga cilasa
Meni kao da je cigan brat
Pa ga grlim
A noc me ceka crna
Dan i ako dodje prespavam pjan
Il je sto te volim duso
Ili je sto sam sam
