Prilika (2012) tekst - Pavko

Prilika (2012)

Svako jutro se probudi
Kao da jucer nije bilo
Svako jutro ustane sa srecom

Odma ode na balkon gledat svijet kako je spor
I kako zaostaje za njom
Voli crtati oblike razne
sto samo ona razumije
voli ljubicastu boju
ali ona ju i rastuzuje
svako jutro
sjeti se, da mora cekati
i da nema druge

Ali onda iznenada u njenim ocima je dosao on
Pokazao joj sto znaci ljubav i kako s njom
Ali na kraju svega on otisao je
Poklonio joj srce, na kraju ukrao sve
I nema sanse da se vrati
Jer je samo bio prilika
Otvorio joj oci
Uveo ju u svijet bola

Svako jutro se budila
kao da jucer nije bilo
a sad ustane sa pomisli o njemu i o danu kada nestao je
Ustane sa tugom dubokom
Ode na blakon gledati kako sve postaje sivo
Crta crne oblake
Koje svatko razumije
Voli ljubicastu boju sto ju i rastuzuje

I svako jutro se sjeti njega
Njegovih carobnih ruku djelo
Oblikovao joj je srce
Ljubav
Kao sto nitko nikad nije smijeo

Pruzio joj srecu
Ucinio ju voljenom
Pruzio joj ljubav
I obojao je sve
u ljubicasto

I sada se pitate kako je zivjela sa tim
Uzela je sve u svoje ruke
Napisala je pismo njemu
Na adresi koju vise ne koristi
U pismu je pisalo hvala sto si bio tu
Sto si mi pruzio slobodu
I otvorio mi put
Ali mene vise nema
Ja nisam vise tu
Ja sam u crnom oblaku
Sto sam crtala kada vise nisi bio tu

Prilika (2012) VIDEO - Pavko

Popularni tekstovi