Pavko tekstovi

Prilika (2012)

Pavko

Prilika (2012) tekst

Svako jutro se probudi
Kao da jucer nije bilo
Svako jutro ustane sa srecom

Odma ode na balkon gledat svijet kako je spor
I kako zaostaje za njom
Voli crtati oblike razne
sto samo ona razumije
voli ljubicastu boju
ali ona ju i rastuzuje
svako jutro
sjeti se, da mora cekati
i da nema druge

Ali onda iznenada u njenim ocima je dosao on
Pokazao joj sto znaci ljubav i kako s njom
Ali na kraju svega on otisao je
Poklonio joj srce, na kraju ukrao sve
I nema sanse da se vrati
Jer je samo bio prilika
Otvorio joj oci
Uveo ju u svijet bola

Svako jutro se budila
kao da jucer nije bilo
a sad ustane sa pomisli o njemu i o danu kada nestao je
Ustane sa tugom dubokom
Ode na blakon gledati kako sve postaje sivo
Crta crne oblake
Koje svatko razumije
Voli ljubicastu boju sto ju i rastuzuje

I svako jutro se sjeti njega
Njegovih carobnih ruku djelo
Oblikovao joj je srce
Ljubav
Kao sto nitko nikad nije smijeo

Pruzio joj srecu
Ucinio ju voljenom
Pruzio joj ljubav
I obojao je sve
u ljubicasto

I sada se pitate kako je zivjela sa tim
Uzela je sve u svoje ruke
Napisala je pismo njemu
Na adresi koju vise ne koristi
U pismu je pisalo hvala sto si bio tu
Sto si mi pruzio slobodu
I otvorio mi put
Ali mene vise nema
Ja nisam vise tu
Ja sam u crnom oblaku
Sto sam crtala kada vise nisi bio tu

Tekst pregledan 1,785 puta
Ocena: 0

Video Pavko - Prilika (2012)

Kliknite ovde za video