Uz Njega Je Nikad Nije Bilo Strah tekst
Pavel
Sjela je na cesti
rukom zasjenila sunce
i dugo gledala
u horizont
On je vozio kao lud
zatomivsi trnce
srce je tuklo
kao marsu na front
I, odjednom, uz oblak dima
zarezi masina
razvukla je osmijeh
i popravila vestu
Ukrast ce je, znade
za dispet svima
ravno u Zagreb
pa svojti u Pestu
Ref.
jega je nikad
nije bilo strah
Zivot sa susjedima
on je izucio za sofera
sa stricem i strinom
sve su dijelili bratski
On je izopcen ´39
pred najezdom proletera
zavrsili tamo
gdje pricaju svapski
Dobili su kcer
jedne prosinacke noci
smotuljak dobrote
sto mirise na rosu
On je radio na Aresu
sivoj hamburskoj koci
a nocu je sanjao
da joj ljubi kosu
Ref.
e pristavila kavu
posluzila kolace
nije bas svakoga dana
da je mjesec sijecanj
Tad je zazvonio telefon
bio je to jedan od brace
stara, zao mi je
nije imao srece
Otvorilo se more
progutalo je barku
potonuo je brzo
zajedno s Aresom
Naljuti se tada
na mjesecinu jako
svaki je ustap
mracio s Aresom
Ref.
< je mirno
okruzena unucima
i sanjala cestu
vrucinu na Svilaji
Uz miris kadulje i benzina
u bijegu pred svima
brige postaju sitne
kao mrve sira na tavaji
Opustil se suncem
upijala zvuke
sva opijena
u ljetnom dezenu
Sklopil je oci
rasirila ruke
on je dodao gas
i zivot se odvrtio u trenu
Ref.
