Sevdah
Colorful Door
Iza svakih vrata, šaptom pjesma čeka,
Tiha priča, iskrena, bez odjeka.
U jeziku što ga više ne sanjam,
Nađoh riječi koje ne izgovaram.
Prašina u zraku, miris sjećanja što mami,
Vrata se otvaraju, a koraci su prazni.
U mirisu bosanske kafe, čuo sam stih
Gorak i sladak, dubok i tih.
Ako sam između dva svijeta stao
Znači li to da sevdah nikad nisam shvatio?
Nigdje cijeli, nigdje svoj, U ovom krugu — bez cilja, bez sna.
Na starom pragu, kao sjena stojim,
Slušam šapat zidova, u sebi se bojim.
Bez imena priče, zovu me tiho,
Vuku u prošlost, al' srce ide sporo.
K'o ptica bez gnijezda, duša mi luta,
Svaka grana blizu — al' nijedna nadohvat ruku.
U mirisu bosanske kafe, čuo sam stih
Gorak i sladak, dubok i tih.
Ako sam između dva svijeta stao,
Znači li to da sevdah nikad nisam shvatio?
Nigdje cijeli, nigdje svoj, U ovom krugu — bez cilja, bez sna.
Jedan jezik mi krila daje,
Drugi čuva gdje bol traje.
Riječi grade mostove snene,
Al' ponor je dublji između mene.
Je li dom zidovi ili glas iznutra?
Odgovor šuti... i večeras luta.
U mirisu bosanske kafe još čujem stih,
Gorak i sladak, dubok i tih.
Ako sam između dva svijeta stao,
Znači li to da sam ponosan ostao?
Da sam ostao?
Bez skloništa, bez zaklona,
Tražim sevdah u pjesmi bez tona.
Vrata se tiho zatvaraju,
Al' pjesma još k'o vatra tinja.
U svakom zrnu kafe srce mi diše,
U sevdalinci, pjesma mi piše
. I lutam još, tražeći gdje da stanem
