Voštana Figura
Božo Bulatović
Kad ti pobjegne ispred nosa voz
I shvatiš da niko sa tobom ne čeka
Prolaze sati sivilo svuda
Postaješ svima daleka
Bila si tražena zlatna truba
Željna snažnih muških zuba
Da duvaju grizu, da budu blizu
I da te gledaju ko Monalizu
Al prodje sve i shvatiš tada
Da nisi stih nježnih balada
Da nema nikog da te čuva
I u zlatnu trubu da duva
Ref
U muzeju figura od voska Kupi prašinu iz najdaljeg ćoška
Voštano tjelo i voštana glava Nekad je živjelo a sada spava
O tebi su znali svi baš sve Krasila si kabine šofera
Imala para, bijelog Praha I gomile ludih afera
I shvatila si izgleda kasno da nisi mačka sa devet života
Da film i nije baš tako sjajan I da se teško doživi stota
A sanjala si bludne snove Velike kuće i brdo love
A sada ti je hladno i bijelo U muzeju voštano tijelo
Ref
