Istanbul
Alka Vuica
Tisucu prva noc u nasoj sobi
a tisucu i prva vrela je ko prva
taj dodir svile, miris vanile
i tu na usnama, cimeta mrva
Ja volim, volim to i moze, moze sve
kad na moja koljena spustis dlanove
i nije, nije sram, okusiti grijeh
sve u ovom gradu mora da se sakrije, hej
Ref.
ljuljaju se, ljuljaju se baldahini
pa nas cigare smiruju ko apaurini
jer pored tebe sve je vrelo, vrelo kao jul
dok nase noci svijetle kao Istanbul
Na kraju svijeta gori nasa soba
ja kraljica sam neukrocenog roba
dva grama zlata i brilijant mali
na tvome prstu ovu pricu kvari
Ti volis, volis to i moze, moze sve
kad ti kazem – necu, kad spremim kofere
i nije, nije strast sve sto caruje
ova luda ljubav sve pobjedjuje
Ref
