San O Mostaru
Adi Šoše
Nekad mi zamiriše rijeka,
Usijan kamen i zrela blatina.
Onda se sjetim školskih dana,
Ljubavi prve i prvih batina
Jer u nas je sve drugačije,
Kafa se peče, a hljeb se kuha.
Na taj hljeb mladost miriše;
Važno je bilo imati kruha.
Refren:
Jednom ću doći, ljubavi,
Dok život nije rek'o "kraj"
Da udahnem ti zrak
Za onaj zadnji izdisaj.
Tad mi oprosti strašni grijeh
Što ću bez tebe stariti.
Tijelo nek' stoji bilo gdje,
Dušu ću umostariti.
K'o rijeka svoje obale
Život me kruni dio po dio.
Mijenjaš se i ti, stari moj,
Al' ja te pamtim kakav si bio.
U nas je sve drugačije,
Volimo jako, volimo dugo.
Tu ljubav ne razumije
Kom' nije dušu grijao jugo.
(Refren)
tekst dodat
