11(jedan,jedan)...ne vidis svet iz moje perspektive
padam s' zgrade, kroz glavu mi prolecu slike
padam sa zgrade, svaki sprat je drugo secanje
vec dugo pece me sreca jer previse cekam je...
i on preko svega precice...preko preljube
i dalje tu za nju, ona za njega...ipak joj veruje...
ljubav.. mozda preterujem... svakako nemam je...
al vrebam je...
a blizi se zemlja, sprat nize sam... deseti...
prve svadja, cale keva, rodjendan mi bio deseti...
tresem se.. gasim se kao cigara...
kasni sati...padam..nestaje mi daha...nema nazad...
a vec je sedmi...mastao sam negde s pravom sedim
gledam unucad, gledam nju.. onako stari-sedi...
imao sam dobre namere...nek mi ne zamere...
ljudi sto pricaju kako sam iskvaren i napaljen...
ne vidim izlaz...bojim se pada...
i ne shvatam nista.. pa bojim se-padam...
ali nikad ko danas...
stvarno nikad ko danas...
ne vidim izlaz...bojim se pada...
i ne shvatam nista.. pa bojim se-padam...
a vec sam padao ranije...
a vec sam padao ranije....
Sesti.. dodaj mi kljuc da otkuljucam svemir...
i da zatvorim poroke , sto mi nedaju da letim...
neka hvala...sve sam cuo, i sto nisam hteo...
i sto nisam treb'o... svakako svakom desi se jednom...
jak dezavu,sve video sam pre...
kako padam,a polako pored mene penje se broj pet...
penje se i nestaje... blizi mi se cetri
secam se ortaka sto zbog ribe moro je da preti...
padam dalje...zvuci smesno, trazim izlaz- nigde ne vidim...
secam se ortaka sto zbog ribe su ga prebili..
jebena trojka.. ona mi je draga...
sutrim za tri, ispod kosa, ja i par dragih drugara...
Drugi.., sve je tako i glasno i tiho...
poneo sam kofere, spakovo sam SVOJ zivot...
prvi sprat, ziveo sam ovde nekad...
pitam se sad dal posle ovog zbogom ima ispocetka?